Ravna stopala kod djece i adolescenata
Strah od negativnih posljedica spuštenih svodova na zdravlje u budućnosti potiče nemir i zabrinutost roditelja za svoje dijete.
Ravno ili spušteno stopalo (latinski pes planus) je stopalo čiji svod je toliko spušten da gotovo sasvim prianja uz podlogu. Često je povezano s valgus položajem pete (otklon pete prema van). U većini slučajeva ona su normalna pojava kod beba, djece pa čak i u odrasloj dobi.
Razlikujemo benigne forme spuštenih svodova u koje ubrajamo fiziološki spuštena stopala i fleksibilno spuštena stopala te ozbiljnija rigidno spuštena stopala. Najčešća spuštena stopala su fiziološki spuštena stopala. Korištenje korektivnih uložaka kod liječenja fiziološki spuštenih stopala u gotovo svim dugoročnim studijama pokazalo se neučinkovito. Preporuke za takav oblik spuštenih svodova su: češći hod bez obuće po neravnoj podlozi, podizanje na prste u obliku svakodnevne vježbe koju djeca lako uče te strpljenje da se razvojem stopalo formira samo. Fiziološki spuštena stopala osim estetskih, posljedica po zdravlje nemaju.
Drugi benigni oblik spuštenih stopala su fleksibilno spuštena stopala koja se klinički razlikuju od fizioloških jedino po slabijoj dorzalnoj fleksiji stopala koja je posljedica skraćenja tricepsa surae. Sinonim za fleksibilno spušteno stopalo je “talipes planovalgus”. Kako je granica između fleksibilnih i fiziološki spuštenih stopala često nejasna, učestalost fleksibilnih spuštenih stopala teško je odrediti osobito kad ubrojimo i ranu dob s još izraženim medijalnim masnim jastučićem koji otežava dijagnozu. Svakako radi se o rijetkom obliku spuštenih stopala, a učestalost se procjenjuje na 1:1000 djece. Djeca s fleksibilno spuštenim stopalima ne navode bolove sve do adolescencije kada se u težim slučajevima nalaze i natisci s medijalne strane tabana. I kod ovakvih stopala podizanje na prste ili“Jack“ test stvara svod. Blaži oblici ovakvih stopala ne zahtijevaju liječenje, a sport i istezanje stražnje lože potkoljenice se potiče, većina ih neće imati tegoba niti u odrasloj dobi.
U teških oblika s medijalnim opterećenjem i natiscima mogu se očekivati problemi u odrasloj dobi i takvi oblici zahtijevaju liječenje. Na raspolaganju su nam konzervativne i operacijske metode. Serijsko sadrenje, ortopedski ulošci i cipele, kao i ortoze se koriste, no učinkovitost nije znanstveno dokazana. Operacijski tretman uključuje produljenje skraćenih tetiva ili mišića, umetanje implantanata između kostiju, produljenje kalkaneusa te ukočenje zglobova u povoljnijem položaju. Operacijsko liječenje se rijetko primjenjuje, a svakako nije indicirano prije 8-10 godine života.
Za razliku od benignih formi spuštenih stopala rigidno spuštena stopala gotovo uvijek zahtijevaju liječenje. Kod rigidno spuštenih stopala nemoguće je manualno korigirati stopalo, svod se ne može formirati stajanjem na prstima ili „Jack“ testom. Dva najčešće spominjana uzroka ovakvih stopala su talus vertikalis i tarzalna koalicija.
Prirođeno rigidno spušteno stopalo ili talus verticalis vidljivo je od rođenja, stopalo ne samo da ne pokazuje svod, već umjesto svoda ima izbočenje stoga naziv valjkasto stopalo. Ovaj oblik stopala nespojiv je s bezbolnim dugotrajnijim hodom te zahtijeva žurno liječenje. Radi se o rijetkom deformitetu. Uzroci deformiteta su nepoznati. Dijagnoza se postavlja klinički. Većina dječjih ortopeda ne smatra da se konzervativnim metodama postiže dugoročnije zadovoljavajući rezultat. Stoga se preporučuje operacijsko liječenje, a savjetuje se zahvat učiniti do treće godine života. Zahvati za korekciju ovog složenog deformiteta sklonog recidivima nisu nimalo jednostavni i trebali bi se raditi u visoko specijaliziranim centrima.
Drugi, češći uzrok rigidnog spuštenog stopala je tarzalna koalicija. Riječ je o neprirodnom spoju dviju kosti stopala. Uzrok nastanka koalicije nije poznat. Samo postojanje spoja između kostiju ne znači da su takva stopala bolna, naime velika većina koalicija je asimptomatska. Tijekom sazrijevanja djeteta ovisno o naravi spoja, kao i mjestu gdje se spoj nalazi mogu se pojaviti bolovi. Spoj između kostiju po naravi može biti fibrozan, hrskavičan ili koštan. Okoštavanje fibroznog ili hrskavičnog spoja, prenaprezanje inkompletnog spoja ili fraktura kroz kompletan koštani spoj uzrokuju pojavu boli. Iako se opisuju bolne koalicije i u dobi od 6 godina tipično se ipak radi o adolescentima u dobi od 12 do 16 godina. Bol obično nastupa nakon prenaprezanja (sport ili trčanje). Kliničkim pregledom nalazimo spušten medijalni svod koji se ne formira podizanjem na prste a još važnije ne nalazimo normalnu pokretljivost stopala. Liječenje tarzalnih koalicija treba uvijek započeti konzervativno. Koristeći ortoze, modifikacijom obuće, a ukoliko simptomi zaostaju, sadrenom imobilizacijom kroz 4-6 tjedana. Operacijsko liječenje u smislu ekscizije spoja među kostima rezervirano je za rijetke bolesnike koji i nakon 6 mjeseci konzervativnog liječenja osjećaju bolove koji ih onesposobljavaju u dnevnim aktivnostima ili rekreaciji.
